Berimbau

Povijest
Muzički luk se smatra jednim od najprimitivnijh glazbenih instrumenata na svijetu. Nalazimo dokaze o njegovom postojanju iz 15,000 g. pr. Kr. Afričke muzičke lukove nalazimo u Srednjoj i Južnoj Africi. Postoje razne izvedbe, oblici i tehnike sviranja. Berimbau kakav se danas koristi u capoeiri donijeli su afrički robovi kao dio svog bogatog kulturnog naslijeđa.
Opis
Berimbau se sastoji od drvenog luka (verga) visine 1.10-1.50 m koji se dobiva obradom čvrstog drva sa elastičnim karakteristikama. Vrste drva koje se koriste su pau-pombo, pau-pereira, biriba.
Na tijelo se veže žica (arame) dobivena iz automobilske gume, u prošlosti su korišteni prirodni materijali: biljna vlakna, životinjska crijeva i vuna. Na donjem dijelu berimbaua je pričvršćena obrađena tikva (cabaça) koja služi kao rezonatorska kutija. Ovisno o veličini tikve, razlikujemo tri tipa berimbaua: gunga (najveća tikva,dubok zvuk, poput basa), media (srednja tikva)i viola (najmanja tikva, najviši zvuk). Uz berimbau koristi se i mala šuškalica zvana caxixi.
Uporaba
Berimbau je kompletnom masom oslonjen na malom prstu ruke. Između palca i kažiprsta nalazi se metalni novčić,kovina ili kamen (moeda, dobrão) kojeg oslanjamo na žicu dobivajući ton, dok preostala dva prsta pridržavaju instrument. Udaranjem tankog drvenog štapića (baqueta) po žici i primicanjem/odmicanjem tikve od tijela proizvodimo zvuk. Caxixi , koji se nalazi u istoj ruci gdje i udaraljka, nadopunjuje zvuk.